Van vremena i prostora
Published on 07/25,2011
Bledo lice izgubljenog deteta,
Prodornog pogleda i crne kose,
Gubi se,
Nestaje u tami,
Korača, bosih stopala,
U nedogled.
Sama je,
Nema nikoga pored sebe.
Sva maskirana lica,
Vešto skrivaju se u rastinju tamne,
Guste šume.
Svi oni,
Minijaturni ljudi,
Sa lakoćom posmatraju bledo lice,
Kako krupnim koracima odlazi,
Kako ih napušta,
Zauvek.
I niko,
Niko se ne usuđuje da joj pruži ruku,
Ruku spasa,
Da na bilo koji način utiče na sopstveni kraj,
I njen početak.
Konačno,
Nakon dosta vremena uzaludnog traganja,
Ona pronalazi izlaz,
Brzinom svetlosti uklanja crne grane isušenog drveća
Koje nalazi na putu ka suncem obasjanoj,
Prostranoj dolini,
Na kojoj je granicama zabranjen ulaz,
I na kojoj se maskembali izbegavaju.